arabeska
petak, 02.06.2006.
BUDI SVOJ
|
Life is a playground. Svatko glumi nešto što nije da bi se uklopio u standard. Zašto je to tako? Zašto se svi trude uklopiti u struju kada ne znaju kamo ih ona nosi? Mladi kao da se boje izdvojiti iz mase, pokazati da su drukčiji, da imaju svoje stavove i razmišljanja koja se razlikuju od ostalih. Život je kratak, a svatko ima svoj put. Zašto drugima dopuštamo da određuju kamo će nas odvesti sljedeći korak? U današnje je vrijeme teško biti jedinstven. Da, sa svih nas strana bombardiraju izjavama tipa 'Svatko je drukčiji' i slično.Previše se opterećujemo tko će što reći i misliti o nama! Zaboravljamo da jedino mi krojimo svoju sreću te da se ne trebamo opterećivati tuđim razmišljanjem o nama i našem životu. Zar je važno što drugi misle? Jedino nam treba biti stalo do onih osoba koje su nam bliske, koje nas vole i njihove mišljenje trebamo cijeniti. Zaboravljamo koliko je cijenjena jedinstvenost. Netko tko se po svojim razmišljanjima, ciljevima, stavovima ili pak svojim stilom odijevanja izdvaja od drugih. Zaboravljamo svoju osobnost. Karakter koji nas čini onim što jesmo. Moramo ga hraniti, znanjem, vještinama, ljubavlju, STRAŠĆU! Trebamo imati nešto za čime nam srce brže kuca. Nekome je to rukomet ili odbojka, nekome ples, a nekome strani jezici ili glazba. Strast za nečime što volimo. Drugima ne moramo ništa dokazivati: važno je da to što činimo činimo za svoju sreću i unutarnje zadovoljstvo. Kroz život trebamo hodati uzdignute glave, hrabro i čista srca. Odlučivati sami, sami pogriješiti. A kad padnemo - snažno se podići i opet stati na svoje noge. I na kraju samo našeg puta znat ćemo tko smo, što smo i koliko stvarno vrijedimo. Da smo netko samo zato što jedino SVOJ PUT slijedimo! |
- 14:25 - Komentari (113) - Isprintaj - #
srijeda, 24.05.2006.
90-60-90??
|
Evo upravo sam bila na nekom proana.blog-u i debelaituzna-blog-u i zgrozila sam se! To je inaće dnevnik nekih anoreksičnih cura koje jedna drugu savjetuju kako da budu kosturi... Pitam se dokud ovi ljudi mogu ići, što sve neće napraviti samo da bi došli u središte pozornosti. Ti Proana blogovi su zapravo online dnevnici koji pišu anoreksičarke i bulimičarke, objavljuju sličice djevojaka koje sa svojih 16, 17, 18 godina imaju kila koliko i prosječan šestogodišnjak. Mislim, stvarno... Ja fakat ne kužim što muči te cure. Ne znam zbog čega su toliko iskompleksirane svojim izgledom pa da idu na 'dijetu', tj. da se izgladnjuju. I da na takav blog dođe neka curica od deset godina, vidi njihove postove i umisli si da pod svaku cijenu mora imati ispod 50 kilograma da bude savršena. Ja ne bih ništa rekla da one na tim blogovima traže neku vrstu pomoći za svoju bolest (da, ja to smatram bolešću, pretpostavljam da bi isto mislio i svaki drugi normalan čovjek), no one promoviraju taj odvratan način 'mršavljenja'. Ne znam bi li itko djevojku kojoj se rebra u kupaćem kostimu vide kao na rendgenu smatrao mršavom. Kao što rekoh, ja je smatram bolesnom. Vjerujem da je takvo ponašanje posljedica i današnje mode. Evo jednog sasvim jednostavnog primjera. Četrnaestogodišnja djevojka šeće gradom i sasvim opušteno jede pločicu čokolade kupljene u obližnjem marketu. I hoda ona, hoda, kad ono, dođe pred veliku stambenu zgradu na čijoj je fasadi dočeka glomazan plakat Naomi Cambell u pozi koja jasno prokazuje njezinu savršenu figuru. I što onda takva djevojka može pomisliti? Da, ako ovako nastavi, nikad neće biti kao Naomi, da će je svi izbjegavati i govoriti da izgleda kao balon. I naravno, ne prođe ni par koraka, a nepojedena Milka završi u prvom košu za smeće. Bilo bi OK da to stane samo kod jedne čokoladice. No, te djevojke tada ne žele u usta staviti ni jedan jedini komadić nečeg jestivog, u strahu da ne postanu 'predebele'. Ili, još gore, da zavaraju svoje roditelje, jedu u prekomjernim količinama, a onda pravac u kupaonicu, glavu u školjku i povraćaj, povraćaj, povraćaj. I misle da ih ljudi gledaju s divljenjem. OK, prvih par mjeseci nakon što smršave, možda će primijetiti neku naizgled pozitivnu promjenu, ali nakon što to prijeđe granice normale, počet će ih žaliti, čak i smatrati ludima. A one to neće skužiti, već će i dalje slijepo nastaviti slijediti svoj cilj. Ne znam, stvarno ne znam što je to danas uhvatilo tinejdžere. Neki od vas će pomisliti da zvučim kao bakica, ali tako je. Mislim da bi se dečko prije okrenuo za nekom 'ugodno popunjenom' djevojkom nego za hodajućom čačkalicom. Uostalom, zašto te cure biraju tako mučan i odvratan način mršavljenja? Zar im ne bi bilo bolje (i korisnije!) svako jutro prije škole malo džogirati s najboljom frendicom i izmijeniti poneki trač, nego svaki put poslije jela imati bliski susret s WC školjkom? Eh, kad bi sve djevojke radile tako, bilo bi sve puno bolje. Ali nije. Joj, pišući ovaj tekst fakat sam se iscrpila. Najbolji dokaz za to je što se mojim Jaffa keksima od naranče u međuvremenu izgubio svaki trag. 'Ajde, ljudi, vidimo se. I pamet u glavu! *Idem prema frižideru |
- 16:02 - Komentari (63) - Isprintaj - #
petak, 19.05.2006.
PREMALO ODGOVORA NA BEZBROJ PITANJA
|
Postoji li prava sreća? Živi li na ovom svijetu čovjek koji je u potpunosti sretan? A što je to ustvari prava sreća i u potpunosti sretan čovjek? Je li to ludo zaljubljena djevojka ili uspješna poslovna žena? Je li moguće doživjeti oboje: biti zaljubljen preko ušiju i istodobno biti uspješan? Je li moguć život bez problema, bez padova i svađa? Postoji li idealan momak, idealan posao i idealan prijatelj ili prijateljica? Ili su to samo puste želje i vjerovanja koja nam svakog dana iznova pomažu da se ustanemo iz kreveta? Naravno da svi mi tražimo najboljeg dečka ili djevojku, dobar posao i iskrenog prijatelja ili prijateljicu? No pitanje je možemo li postići sve to odjednom? Možemo li pronaći dečka ili curu koji će nas voljeti zbog toga kakvi smo, a ne zbog toga koliko para imamo i kakav auto vozimo? Postoji li zaista osoba koja će prijeći preko vlastitog ponosa i predrasuda bliskih prijatelja i koja će vjerovati u svoju odabranicu/odabranika? Postoji li srednja škola i fakultet koji nam garantira posao nakon mukotrpnog i danas sve češće dugotrajnog obrazovanja? Je li moguće naći posao bez veze ili plave kuverte? Jesu li upornost, naporan rad i trud danas dovoljni za pronalaženje posla? Kako znati je li osoba koja ti se predstavlja kao najbolji prijatelj ili prijateljica zaista tvoj najbolji prijatelj? Kako biti siguran da ti upravo ta osoba neće zabiti nož u leđa čim se okreneš? Kako znati da je svaki njegov ili njezin savjet iskren? Kako znati da je ta osoba pouzdana i da su tvoje tajne kod njega ili nje sigurne? Mislim da su ova i slična pitanja česta kod svih nas koji se nalazimo u teenagerskim godinama i onih na pragu punoljetnosti i koji će uskoro biti samo zrno pijeska u pustinji... ali zrno s mnogo manje iskustva od ostalih zrnaca... |
- 15:43 - Komentari (37) - Isprintaj - #
subota, 13.05.2006.
ZA NJIHOVU DUŠU
|
PRIJE NEGO ŠTO POČNEM PISATI MORAM NAGLASITI DA JE OVO POST KOJI SAM OBEĆALA MOJIM FRENDICAMA, PA SAM GA MORALA OBJAVIT, A RADI SE O NJIHOVIM "NAJVEĆIM" PROBLEMOM- LJUBAVI! Prva na redu je moja ljepotica IVA (na slici je s naočalama). Ona je zacopana u jednog lika već godinu i pol, a želi naći novog dečka koji bi je poštovao i sl. Kristina (na slici je s Šajetom) je jako zgodna i isto si ne može naći tipa za sebe, premda ima nekog koji je jako zgodan iz Puh-a (ali je nažalost ispao iz igre). a Zrinka (na slici s koktelom) je priča za sebe... Također zgodna, ali je ona zajebantica na kvadrat! Mjesto di izlaze i di ih možete vidjet su: "Ti i Ja", "Potepuh", "Saloon", "Taverna", "Papaya" i sl. KOMADI koji su zainteresirani za njih, slobodno se javite! I to je to... Riješila sam se obećanja... Ostavite neki komentarčić na ovo ili bar na slike i promjenu bloga! P.S. Pozdrav mojim macankama Maji i Bernie koje nisam spomenula zbog njihovih frajera! I NARAVNO, veliki pozdrav svima vam koji me čitate, pusa |
- 09:56 - Komentari (77) - Isprintaj - #
nedjelja, 07.05.2006.
PRVI POST
|
Ne mogu vjerovat, pa ovo je moj prvi blog, moj prvi post! Pisat ću o svemu... što će mi kružiti glavom i mislima...što će mi uljepšavati dan, i o onome što neće! O svojem društvu i najboljoj ekipi na svijetu, o ljudima iz škole (pozdrav mojoj 5-orki macanka), o svom muzičkom životu, o svojoj obitelji, dragome i ostalima! P.S. Nadam se da ćevam se to svidjeti i da ćete me posjećivati i komentirati :  |
- 15:52 - Komentari (34) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
„we write to taste life twice, in the moment, and in retrospection“ anais nin 
Anketa
  MySpace Avatars * SOMETHING ABAUT ME* Trenutno se nalazim u tajnoj misiji, otkrivam svoje svakodnevne stvari koje me prate. Ne volim baš pričat o svom karakteru, ali sam vesela i radoznala osoba koja ponekad i griješi -pa čovjek sam. Neki me vole, neki ne... ma kako god bilo, još uvijek sam svoja! Volim pozitivne ljude koje pršte energijom, glazbu koja mepokreće. Volim svoje frendove i frendice(sexy chice), volim subote i izlaske! Ono što stvarno ne volim su lažljivi i osvetoljubljivi ljudi! Znam biti skromna (he,he..) i cijeniti sitnice, znam biti i tvrdoglava, filozof i psiholog i brijati svoj film... Al ipak... TO SAM JA!   |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||